Od predočbe do zbiljnosti - From Idea to Reality

Proslov (2018) Proslov Čudna savezničtva Povratak višestranačja Prienos vlasti O pomirbi Uloga domobranstva (1) Uloga domobranstva (2) Vrhunska solidarnost Hrvatski jezik – temelj obstojnosti Upitne poviestne istine Športski uzponi i padovi (1) Športski uzponi i padovi (2) Pretjerano slavlje Nepotrebite prietnje i propuštene prigode Srljanje u kult osobe Nepotističke gluposti Preslike jednostranačja Neprovjerene promjene Medijski crimen Sriedobježnost Sriedotežnost Od tutorstva do nebrige Privatizacijska razprodaja (1) Privatizacijska razprodaja (2) Skrb o tudjemu, nemar prema svojemu (1) Skrb o tudjemu, nemar prema svojemu (2) Neutemeljene i nepotrebite povlastice Lovci na donacije Država zadržava stare navike Unosna tajnovitost (Ne)dostatna probušenost Protuhrvatski predstavnici Hrvatske (1) Protuhrvatski predstavnici Hrvatske (2) Protuhrvatski pr...

Iznesena razmišljanja su sinteza zapažanja i nalaza usmjerenih prema boljitku Hrvatske.  Vjerojatnost primjene iznesenih priedloga i zaključaka je izuzetno malena. Za primjenu je potrebito osigurati razumievanje, a zatim i podporu ovim zamislima. U Hrvatskoj je danas težko osigurati okupljanje oko odredjene koncepcije. U stvari ljudi se na političkoj i biračkoj razini i ne okupljaju oko koncepcija, nego oko osoba ili skupina. Pri tomu se ključnima pokazuju izkustva s odredjenim osobama, skupinama ili strankama, a još više njihova trenutačna težina u medijima. Očekivati prekid takovoga stanja u korist težnje obćemu dobru kroz medjusobnu toleranciju, solidarnost i slogu na svim razinama družtva - utopijska je predočba. Je li zbog toga ciela ova knjiga utopijska? Vjerojatno jest. Ipak napisao sam je računajući barem na onu sićušnu vjerojatnost po kojem bi knjiga bila iskra iz koje bi se razgorio plamen zbiljne, dosljedne i sustavne skrbi hrvatskoga naroda i njegovih predstavni...

Jesu li dobro definirani ciljevi i preduvjeti, pa i odgovarajuće restrukturiranje državne uprave dostatni za postizanje uzpjeha, odnosno ostvarenje zacrtanih ciljeva? Jasno je kako nisu. Naime, prije svega je nuždno oko ciljeva okupiti većinu pučanstva Hrvatske. Ciljevi trebaju biti jasni svatkomu gradjaninu i svatko u njima treba vidjeti i vlastitu odnosno obiteljsku dobrobit. Sigurno je kako u Hrvatskoj ima dosta onih kojima je svaka svietla budućnost Hrvatske mrzka i koji bi voljeli živjeti u nekoj drugoj državi odnosno kojima je današnji naziv države u kojoj žive neprihvatljiv. Optimistički gledano takovih ipak nema puno. Puno više je onih nezainteresiranih. Oni dapače prevladavaju. Lako je to dokazati na primjer u njegovanju hrvatskoga jezika. Velika većina za takova razmišljanja jednostavno „nema vriemena“. Jednako tako većinu ne brine ni ekologija, ni naseljavanje rubnih područja, ni populacijska politika, osim ako nije ugrožen njihov osobni ili obiteljski interes i t. d. D...

Postojeće ministarstvo unutarnjih poslova treba se uklopiti u redarstvenu upravu Ministarstva prava i reda . Treba obratiti pozornost i ne miešati ga s novim Ministarstvom unutarnjih poslova , koje se tako zove kako bi se i glede nazivlja sliedilo švicarski primjer. U postupku uklapanja u novo ministarstvo s novim nazivom nuždno je napraviti ozbiljnu racionalizaciju i obaviti veliki štilnički posao, poput vraćanja rieči redarstvo, redarstvenik i redarstvenica umjesto policije, policajca i policajke, ali to je i onako implicitni prielazni posao i ovdje ga se spominje samo napomenu koliko duboko se i glede nazivlja treba posegnuti. Umjesto detaljne razčlanbe samoga postojećega uztrojstva, ovdje će se spomenuti samo jedan dosta bizaran primjer neracionalnoga ponašanja. To je Samostalna služba za suradnju s Vojnim ordinarijatom , u kojoj je predvidjeno zaposlenje za čak 50 ukruha! U ministarstvu čija je osnovna zadaća borba protiv kriminala, prekršaja svake vrste i održavanje red...

Postojeće ministarstvo znanosti i obrazovanja je barem moglo umjesto obrazovanja u naslovu imati naobrazbu. Zasigurno ministarstvo bi trebalo nestati, a znanost i obrazovanje se trebaju uklopiti u Upravu za znanost, iztraživanja i inovacije i Upravu za naobrazbu u Ministarstvu gospodarstva, naobrazbe i znanosti . I ovo postojeće ministarstvo sadrži puno toga neobičnoga. Kao primjer može se uzeti životopis državnoga tajnika. Na jednoj strani su detaljni opisi njegovih sposobnosti u koje je na primjer uključeno „izvrsno znanje Windowsa“, koje je inače smješteno pod naslov „računalno programiranje“, što je bezsmislica, a na drugoj strani je osim nadnevka rodjenja nema nikakovih drugih podataka za prvih dvadesetak godina života, pa tako nema ni rieči o njegovoj dotadašnjoj naobrazbi. Ne zna se ni koju je vrstu sriednje škole završio, ni gdje je maturirao. Tek 1990. je u Engleskoj, računajući kako je tad imao 21 godinu, završio dvogodišnju ili trogodišnju višu školu. Nakon toga je ...

Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja treba ukinuti. Ako takovo ministarstvo nemaju Švicarci ne moramo ga imati ni mi. Dokaza tomu ima dostatno, počevši od ministra koji je diplomirao ekonomiju, a ne graditeljstvo. Iz njegova životopisa vidi se kako se radi o stranačkomu ukruhu, a tu kvalifikacije nisu bitne. Zanimljivo je kako u svojemu životopisu ministar spominje kako je čak od 1990. godine član Hrvatske narodne stranke – liberalni demokrati, premda stranka s takovim nazivom postoji tek od 2005. godine nakon ujedinjenja dvije stranke HNS-a i LIBRE. Ministar je 1990. godine imao sjajnu viziju i upisao se u stranku petnaest godina prije nego je nastala, pa je nesumnjivo stranački izuzetno zaslužan i razumljivo je nagradjen s položajem ministra u ministarstvu koje se nazivno bavi s pitanjima za koja nije kvalificiran. Kako bi se ipak snašao pomažu mu drugi imenovani državni dužnostnici, dva državna tajnika, jedna državna tajnica, tri pomoćnika i jedna pomoćnica minist...

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova treba reducirati u naslovu i u veličini, pa će iz njega nastati Ministarstvo vanjskih poslova . Već kroz naslov sadanjega ministarstva zrcali se želja za odmakom od predstavljanja Hrvatske kao nezavisne države. Hrvatska je tako jedna od samo tri države u Europskoj zajednici koja je našla potrebitim proširiti naziv ministarstva vanjskih poslova. To je svojevrstni pokazatelj krize identiteta u kojoj Hrvatska pluta izmedju podaničkih odnosa prema Bruxellesu i Beogradu. Srećom taj dodatak u naslovu je lako izbrisati, a jednako tako je lako ukinuti nepotrebita predstavničtva, poglavito u državama s kojima graničimo. Takovih je ukupno 18 (osamnaest) od čega ih je čak šest u Bosni i Hercegovini, po tri u Italiji i Srbiji, po dva u Magyarskoj, Sloveniji i Crnoj Gori. Popularnost ostalih država u susjedstvu je takodjer izuzetno velika, pa su se tako hrvatski diplomatski ukruhi smjestili u dva hrvatska predstavničtva u Austriji i Švicarskoj i čak še...