Bez predsjedničkih troškova - veći turistički prihodi

Pod naslovom Prilagodjeni švicarski sustav ranije je objašnjeno zbog čega nam je nepotrebito imati i predsjednika države i predsjednika vlade. Dakle postojeći naslov i dužnost predsjednika države treba ukinuti skupa s njegovim uredom, s predsjedničkim dvorima i sa svima u njima zaposlenima, a ima ih oko dvije stotine. Predsjedničke dvore treba čim prije početi iznajmljivati turistima. Sada se tu godišnje troši pedesetak miliuna kuna, a umjesto toga od turizma bi se na u tomu objektu od 3500 četvornih metara koji je okružen s 950.000 četvornih metara sjajno uredjenih parkova, moglo godišnje zaraditi isto toliko. Tih gotovo stotinu miliuna četvornih metara u državnomu posjedu, na najatraktivnijem mjestu u Zagrebu, moglo bi se vrlo brzo prilagoditi, preurediti i dograditi u cilju ostvarbe riešenja koje je optimalno glede uporabe u turističke namjene.  Hrvatski proračun bi na taj način bio razterećen za oko 100 miliuna kuna. Spomenute procjene moguće turističke zarade su tek ilustracijske, ali ne mogu se u konačnici bitno razlikovati. Netko može reći kako to i nije neki novac, ali to je 100 miliuna kuna dobivenih krajnje jednostavno i brzo, a kad je tako, onda su uštede i zarade najsladje.

S Banskim dvorima u kojima se sada nalaze uredi predsjednika vlade treba postupiti drugčije. Predsjednik vlade u dosadašnjemu smislu više ne postoji. Ta se dužnost ukida. U Saboru se na jednogodišnji mandat biraju predsjednik i dopredsjednik vlade izmedju sedam ministara, a Banski dvori bi ostali kao mjesto održavanja vladinih sjednica, te mjesto održavanja protokolarnih susreta. Tu bi prirodno bio smješten i Sriedištnji vladin ured kako je to opisano pod naslovom Vlada.

Inače mjesto za protokolarne susrete bi na ovaj način bilo prirodno smješteno u središtu Zagreba, pa bi pa bi postrojavanja počastne garde mogli promatrati i turisti.

Dakle i u slučaju ukidanja predsjednika države, te predsjednika vlade u sadašnjemu statusu, ostvarilo bi se smanjivanje troškova i povećanje turističkih prihoda!

Kao svojevrstan dodatan pokazatelj glomaznosti postojeće vlade je i „uži kabinet“ koji se sastoji od predsjednika i četiri dopredsjednika vlade. To tielo postoji jednostavno iz razloga što je tako lakše i brže donositi odluke, a onda se donesene odluke potvrdjuju na prvoj sliedećoj vladinoj sjednici. Tako barem piše na mrežnoj stranici ministarstva uprave pod naslovom Tko čini uži kabinet Vlade Republike Hrvatske? . („Odluke Užeg kabineta Vlade potvrđuju se na prvoj sljedećoj sjednici Vlade.“).

Dakle vlada na svojim sjednicama može dobiti i dobiva već donesene odluke koje samo potvrdjuje, što je „izuzetan“ demokratski doseg! Smanjenjem broja članova vlade sa sadanjih dvadeset i jedan na sedam, dakle točno tri puta, uz put prestaje nuždnost uzporednoga postojanja dvije vlade, glomazne i skraćene, nego je vlada sama po sebi sastavljena optimalno glede brzoga i učinkovitoga donošenja odluka.
Od svih vladinih ureda potrebito je dakle zadržati odnosno utemeljiti samo jedan, Sriedištnji vladin ured,  Sve ostale vladine urede jednostavno treba uklopiti u taj Sriedištnji vladin ured, ili u pak u neko od ministarstva. Većinu pak treba jednostavno ukinuti. Do toga zaključka se dodje vrlo brzo kroz pregled „djelatnosti“, „vizija“ i „misija“ svih tih ureda, koje su dostupne na vladinim web stranicama. Inače rieč misija se uredno na svim razinama državne uprave rabi tamo gdje bi inače bilo mjesto za rieč „zadaća“, što je samo još jedan od primjera ovodobne protuhrvatske jezične djelatnosti.

Za razliku od ovoga priedloga na razini sadanje vlade namnožilo se čak petnaest ureda od kojih svi imaju dobro plaćene upravitelje i brojne zaposlene. Radi ilustracije evo njihovih naziva: Ured predsjednika Vlade RH,  Ured za protokol,  Sriedišnji državni ured za sriedišnju javnu nabavu, Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, Ured za opće poslove Hrvatskoga sabora i Vlade Republike Hrvatske, Ured za ravnopravnost spolova, Ured za udruge, Ured za suzbijanje zlouporabe opojnih droga, Ured za reviziju, Ured za zakonodavstvo, Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava, Ured Komisije za odnose s vjerskim zajednicama, Služba za odnose sa javnošću Vlade RH,  Ured za razminiranje.
I samo površan pogled na ovaj popis tjera na trpak smieh. Razčlanbom poslova ovih službi u kojima su se po svemu sudeći dobrim dielom ukruhile dosta nesposobne nametničke skupine uglavnom mladih ljudi, mogla bi se napisati šaljiva knjiga, koja bi se vrlo vjerojatno mogla nadopuniti do zavidne debljine, kada bi se razčlanba proširila na cjelokupnu državnu i lokalnu upravu. Umjesto toga, svi ti uredi će ovdje biti podvrgnuti kratkoj razčlanbi razloga za njihovo ukidanje ili prilagodbu, a kako taj u biti neugodan posao bilo lakše obaviti svaki od opisa tih ureda počinje sa relaksirajućim naslovom generiranim iz njihovih postojećih vizija ili misija. Ipak kako svako pravilo potvrdjuju izuzetci, ima ih i ovdje. Na njihovu čast i na hrvatsku sreću.

Razčlanba vladinih ureda pokazuje jednu zanimljivu pravilnost. Svi su osnovani za vrieme prvoga ili drugoga povratka komunista na vlast u Hrvatskoj. Tu pravilnost sliedi još jedna. Nakon što je oba puta hrvatski narod uvidio svoju zabludu i komunistima na izborima pokazao njima inače primjereno crveno svietlo, tako zvane hrvatske vlade su ostavile netaknutima sve promjene koje su za vrieme svoje vladavine komunisti vriedno uvodili, koliko su im god vrieme i sposobnost dopuštali. Takov slučaj je i s vladinim uredima.

Nastavak