Ured za udruge osnovan je kao svojevrstan nastavak osnutka
nečega što će se baviti s poslom koji nitkomu nije potrebit. Nakon što je prva
komunistička vlada u sadanjoj slobodnoj Hrvatskoj neposriedno pred ponovni
odlazak u oporbu u jesen 2003. godine osnovala Nacionalnu zakladu za razvoj civilnoga društva, deset godina
kasnije nova komunistička vlast je osnovala ovaj ured. I zaklada i ured bave se
s nečim s čime se vlast ne bi trebala baviti. Hrvatski gradjani su se danas,
Bogu hvala, slobodni udruživati kako god žele, za razliku od vriemena
komunističke Jugoslavije kad te slobode nije bilo. Zašto bi se onda država tu
miešala na bilo koji način i zašto bi u tu svrhu osnivala nekakove svoje
zaklade i urede? To je jednostavno refleks komunističkih izkustava, rekao bi
netko naivan. U stvari ovaj ured je refleks još jednoga problema, koji svake
godine hrvatske porezne obveznike stoji preko miliardu kuna, o čemu je napisano
pod naslovom Lovci
na donacije.
Zgodno je pogledati viziju i misiju Ureda.
Vizija
Proaktivna i dinamična stručna služba Vlade RH usmjerena stalnom
unaprjeđenju kvalitete suradnje civilnoga društva i države.
Misija
Ured za udruge osigurava poticajan pravni, institucionalni i
financijski okvir za djelovanje udruga i podupire razvoj snažnog i autonomnog
civilnoga društva kao nezaobilaznog partnera države u pripremi i provedbi
javnih politika.
„Vizionari“ iz ovoga ureda vide sebe
proaktivnima i dinamičnima ukruhima koji skrbe o stalnom unaprjeđenju kvalitete suradnje civilnoga društva i države.
Pri tomu podrazumievaju kako ta suradnja nema dostatnu razinu kakvoće, jer bi
inače, u slučaju optimalne suradnje – prestala potrebitost postojanja ovoga
ureda!
„Misionari“ pak tako
zvano civilno družtvo proglašavaju nezaobilaznim partnerom države u pripremi
i provedbi javnih politika, pa ma što to značilo! Sukladno ovoj misionarskoj
tvrdnji bi, na primjer, biljarski klub Gospić, Lovačko družtvo Kuna iz Velike
Ostrine , Udruga mladi kuhar iz Križevaca i Udruga suvlasnika zgrade u Omišu
trebali biti nezaobilaznim državnim partnerima! Kako tih udruga ima na desetke
tisuća uz ovakove vizije i misije, ne bi bilo čudno kad bi se ukazala nuždnost
osnutka još barem desetak, ako ne i nekoliko stotina sličnih ureda, kako bi se
osiguralo dostojno državno partnerstvo onim desetcima tisuća!
Svaka čast svim tim
brojnim udrugama, od kojih vjerojatno većina ima svoje u biti plemenite namiere,
ali zašto bi se država uplitala u njihove poslove ili bi se te udruge upitale u
državne poslove? A civilno družtvo je po svojoj definiciji samo skup udruga pa
i gradjana pojedinaca. Doduše u Wikipediji na vukovskomu hrvatskomu jeziku se
kao osnovna odrednica civilnoga družtva iztiče uplitanje!
Sve to bi se moglo
držati i smiešnim, ali sigurno nije smiešno to što je u ovomu uredu našlo svoje
ukruharsko utočište preko dvadeset osoba, od kojih su sukladno politici o
ravnopravnosti spolova preko devedeset posto žene, počevši od ravnateljice do
svih ostalih čelnih mjesta. Tu su se kao savjetnici niži po rangu skrasili i
jedan Nemanja i jedan Luka, koji sigurno uživaju okruženi ženama. Ova zapažanja
su danas vjerojatno politički neizpravna, jer nije pristojno niti uočavati
razliku u spolovima, a kamoli o tomu pisati, ali ako je već tako, čemu onda
uobće služi vladin ured za ravnopravnost spolova, o kojemu će biti govora u
nastavku. Ako smo već stignuli u napredna vriemena u kojima se ne primjećuju
razlike izmedju žena i mužkaraca, onda bilo kakov razgovor o ravnopravnosti
spolova jednostavno nema smisla, a posebice nema smisla imati poseban ured koji
čak o spolovima ima svoju viziju i u svezi s njima svoju misiju.
Prije nego krenemo u
kratku razčlanbu i toga nepotrebitoga ureda, završimo priču o uredu za udruge.
Taj ured pored vizije i misije ima i svoj cilj. I to kakov!
Cilj je opisan
jezgrovito s jednom jedino rečenicom i glasi:
Učinkovita i djelotvorna koordinacija državnih tijela u provedbi
suradnje s udrugama i ostalim organizacijama civilnoga društva u pripremi i
provedbi javnih politika.
Ima tu brate krcato
posla za ostvariti ovaj cilj! Treba naći snage i vriemena za koordinaciju
stotina različitih državnih tiela s
desetcima tisuća udruga! Zbog toga nisu slučajno pozvani u pomoć istoznačnice
učinkovitost i djelotvornost, jedna do druge.
Do 2013., kad je osnovan, ovaj
ured nije nitkomu nedostajao, a ne će nedostajati ni kad se ukine. Jednako tako
treba postupiti i s Nacionalnom zakladu
za razvoj civilnoga družtva, koja sigurno nije osnovana 2003. godine iz
razloga što Hrvati bez nje jednostavno nisu mogli živjeti. Baš je zgodno
ponekad s jednim udarcem ubiti dvije muhe.