Bitni preduvjet pravilnoga funkcioniranja
države je njezin uztroj. Doista nije svejedno, kako je složena državna uprava,
kolika je snažna uloga predsjednika, kako je složen sabor, kakav je izborni
sustav, kakova je podjela ministarstava i koliko ih je, kakova je podjela
ozemlja i kako djeluje lokalna uprava. Načelo jasne trodiobe vlasti na
zakonodavnu, izvršnu i sudsku, treba pak gledati kao aksiom.
Analiza uztroja suvriemenih država pokazuje
jednu jasnu zakonitost. Razvijenije i uzpješnije države u pravilu imaju
jednostavniju državnu upravu. To se najlakše može uočiti gledajući broj
ministarstava. Države nizkoga nacionalnoga dohotka po glavi stanovnika,
uglavnom imaju veliki broj ministara i ministarstva, a jako razvijene države
imaju ih puno manje.
Uganda ima čak 80 ministarstava, India ih ima
77, Pakistan 48, Bangladesh 45, Sri Lanka 43, Sudan 40.
Kako tu stoji Hrvatska? Naša država je s 20 ministarstava po njihovomu broju vodeća država u Europskoj zajednici, a po razvijenosti se nalazi na začelju. Koja europska država ima točno jednak broj ministara kao i Hrvatska. Gle iznenadjenja, to je Srbija! Koja je to „slučajnost“! Jugoslaveni i u Hrvatskoj i u Srbiji su sigurno zbog toga ponosni.
Sve u svemu podpuno je jasno. Što je manje
ministarstava, što je manja državna administracija, to je država razvijenija i
bogatija.
Uočljivo je još jedno pravilo. Stabilne države
s dugom demokratskom tradicijom na izborima se opredjeljuju za osobe, počevši
od šefa redarstva, preko gradonačelnika do zastupnika u parlamentu. Tamo gdje
demokracija traje kraće izmišljaju se postavljanja, imenovanja i stranačke
izborne liste.
Švicarska vlada ne samo što ima samo sedam
ministarstava, odnosno sedam ministara, nego uz to nema stalnoga predsjednika
vlade, kojega svake godine izmedju tih
sedam ministara bira švicarski sabor, točnije donji dom toga sabora i mandat mu
traje godinu dana. Može biti ponovno izabran, ali nikad neposriedno nakon što
mu je završio mandat.
Glavna dužnost predsjednika švicarske vlade
je vodjenje vladinih sjednica, koje se redovito održavaju svake sriede. Vodjenje
sjednica mu ne daje baš nikakovu prednost pred ostalim članovima vlade, kad su
u pitanju razprave ili glasovanja.
Švicarska nema predsjednika države, pa je trenutni predsjednik vlade predstavlja
u protokolarnomu smislu. Za vrieme dok predsjeda sjednicama vlade i predstavlja
Švicarsku u svietu, on i dalje vodi svoje ministarstvo.
Hrvatska je od 1990. prošla kroz proces
traženja i uzpostave pogodne državne uprave. Državu je trebalo stvoriti na
ruševinama druge države, novi državni sustav je trebalo izgraditi na ruševinama
samovlastnoga i dokazano neučinkovitoga sustava.
Golem posao je napravljen i sama ta činjenica
zaslužuje pohvale i čestitke. Na žalost, što zbog razvidnih pogriešaka, a još
više zbog toga što ljudi koji su trenutno na vlasti redovito uztroj vlasti
prilagodjivaju svojim trenutačnim potrebama, cjelokupni državni sustav se još uviek
nalazi u svojevrstnomu prielaznomu razdoblju.
Način provodjenja svakih novih izbora je
neizvjestan, a za zakone, propise, pa čak i za Ustav i za nazivlje ustanova poput Hrvatskoga Državnoga Sabora, naziva i broja ministarstava i t.d., jedina nemjenljivica
je - promjenjivost.
Neki procesi su retrogradni, poput promjene
naziva Hrvatskoga Državnoga Sabora u Hrvatski Sabor, ili pak izbacivanja iz
službene uporabe čisto hrvatskih rieči i termina (na primjer popis pučanstva se
ponovno preobrazio u “popis stanovničtva” i sl.).
Doista bilo bi dobro kada bismo se glede
državne organizacije nalazili u jednoj stabilnijoj situaciji. Na žalost, promjene
su dio hrvatske svakodnevice. Kad je već tako, onda barem ne bi trebalo biti
težko odlučiti se i napraviti neke korienite promjene, kako bi državni uztroj
bio za Hrvatsku optimalan.
S uztrojem države na izvjestan način je
povezan i stil ponašanja dužnostnika. S obzirom na njezinu veličinu i
gospodarsku snagu, Hrvatskoj nikako nije primjereno preveliko protokolarno i
kičasto ponašanje ostalo iz vriemena careva i kraljeva. Doduše i neke države,
koje u mnogočemu mogu poslužiti kao primjer, poput SAD, danas na taj način iztiču
svoju moć.
Predsjednici SAD se sviestno stavljaju, na
svojevrstan način, u nadljudsku poziciju, sa simbolima poput Biele kuće, ovalnoga
ureda, predsjedničkoga jumbo jeta, a u tomu im izuzetno pomaže holywoodski slikopisni
veleobrt, koji ih u slikopisima prikazuje poput svetaca.
Drugi primjer je britanska kraljica.
Medjutim, u njezinu slučaju protokol je sam sebi svrha i čak je sviestno
naglašen u cilju održavanja poviestne tradicije bez praktične vriednosti,
izuzev povećanja prihoda od turista, željnih blizine osoba, zgrada i protokola
s kraljevskim oznakama.
I puno drugih država nastoji kroz održavanje
visokoga protokola uokolo svojih najviših dužnostnika uzvisiti same sebe ili
pak visoki dužnostnici upravo forsiraju održavanje takovog protokola, hraneći
na taj način vlastitu taštinu i prikrivajući vlastitu (bez)vriednost
protokolarnim zastorom.
Za Hrvatsku bi uzor ponašanja trebale biti
skandinavske države, u kojima predsjednik vlade u večernjim satima znade
stajati u redu za kino kartu, a kralj se biciklom vozi gradskim ulicama. U tomu
pogledu se od Skandinavaca ne razlikuju ni Švicarci, pa je Švicarska, sveukupno
gledajući sigurno najbolji uzor u kojega bi se Hrvatska trebala ugledati.
Švicarski najviši državni dužnostnici rade krajnje samozatajno, pa su njihova
imena praktički podpuno nepoznata u svjetskoj javnosti, a tko zna koliko o
njima znaju i prosječni švicarski gradjani.
Ovdje će se, čisto u cilju pokazivanja i
dokazivanja, odstupiti od pravila ne spominjanja imena.
Predsjednica švicarske vlade je u vrieme
pisanja prve inačice ove knjige bila Annemarie Huber-Hotz koja je studirala
sociologiju, etnologiju i političke znanosti, te diplomirala na ženevskomu Institutu za medjunarodne studije. Govori njemački, francuski, engleski i
švedski, ali ne trči po svietu, kako bi izticala svoje znanje jezika. Vrieme
radije provodi skrbeći o Švicarskoj, a vjerojatno ne zanemarujući ni svoje
troje djece.
Tko je u Hrvatskoj čuo za gospodju
Huber-Hotz? Tko je čuo za članove švicarske vlade, odnosno za sedam švicarskih
ministara, uključujući ministra vanjskih poslova, koji se u to doba zvao Joseph Deiss? Oni su izabrani raditi u korist
svoje države i to rade samozatajno, pa nisu zanimljivi ni medijima ni javnosti.
A to je za Švicarsku dobro, dapače izvrstno. Tako bi trebalo biti i u slučaju
Hrvatske.
Čisto zbog informiranosti trenutni
predsjednik švicarske vlade je Alain Berset, doktor znanosti, auktor nekoliko
knjiga i otac troje djece, koji govori četiri jezika i za kojega je vjerojatno
u svietu malo tko čuo. Prije nekoliko dana ga je neki novinar fotografirao kako
sjedi
na pločniku u blizini zgrade UN i prebire po svojim zabilježkama. U
popratnomu sastavku piše kako od zgrade UN-a do svoga hotela švicarski
predsjednik redovito hoda, a na razpravu o izravnoj demokraciji koja je bila
održana u Philadelpiji - odputovao je s vlakom. Zanimljivo je kako tomu s
divljenjem piše kenyski portal „The star“, izražavajući žalost što u isto
vrieme kenijski dužnostnici okruženi tjelohraniteljima i traže oslovljavanje s „Vaša
visosti“. Nevjerojatan je taj paradox. Švicarska je 2016 imala gotovo 10 puta
veći BDP (660 miliarda USD) od Kenye (71 miliardu USD), a BDP pet capita
Švicarske (78,812 USD) 54 puta je veći
od BDP per capita Kenye (1455 USD), a švicarski predsjednik ponaša se krajnje
skromno, sudeći po kenyskim novinarima, neuzporedivo skromnije od svoga
kenyskoga kolege. Dalo mi se pogledati, kenyska vlada uz predsjednika ima još
22 člana, dakle više od tri puta je brojnija od švicarske vlade, točno negdje
na razini hrvatske vlade. Što ti je matematika!
Osobno sam silno sretan ne samo vidjevši primjer
skromnoga i uzornoga ponašanja švicarskoga predsjednika, nego još više vidjevši
kako u svietu i to u Africi ima ljudi koji, barem o ovomu pitanju, misle i
zaključuju poput mene. Takovo razmišljanje je vrlo vjerojatno u svietu, pa i u
Hrvatskoj dosta često, ali je malo tako poštenih i izkrenih novinara i novina
poput kenijskoga lista „The star“, koji su spremni o tomu pisati.
Hrvatska je imala prigodu uztrojiti ponašanje
ljudi na vlasti u skladu s najvišim demokratskim standardima, a to znači
ljudski skromno i dosljedno. Nije joj to uzpjelo u prvom desetljeću postojanja,
u turbulentnim vriemenima agresije i traženja puta do slobode, ali na žalost ni
nakon toga.
Prigoda nije izčeznula. Treba doista
zaboraviti predsjedničke i ministarske svite, te dizanje svakoga pokreta visokoga
dužnostnika na razinu dogodjaja kojega mediji prate sa snishodljivom
pozornošću. Samo kretanje dužnostnika, kao i njihov svakodnevni uobičajeni rad
treba prestati biti viest.
Viesti u svezi s dužnostnicima bi trebale
biti samo njihova iznimna postignuća ili krupne pogrieške.
Zašto se dužnostnici ne bi sami vozili na
posao, ili pak ako stanuju u blizini, zašto ne bi hodali ili vozili bicikl? Ovo
ne znači kako bi trebalo ukinuti službene vozače i samovoze. Posao dužnostnika
je često presložen, a dnevni razpored prenatrpan, pa je jednostavno nuždna
pomoć vozača, tajnika, savjetnika i t.d.
Skromno ponašanje dužnostnika i njihov
ostanak u privatno vrieme u istom krugu prijatelja, ljetovanje pod istim
uvjetima kao i prije dolazka na dužnost, stvorili bi od dužnostnika zbiljne sluge
svoje države i svog naroda.
Kad se u ovomu poglavlju već odstupilo od
pravila ne spominjanja imena može se i nastaviti. Zgodan primjer spomenute
skromnosti je australski predsjednik vlade John Howard, kojega se sjećam iz
vremena svojega boravka u Australiji. Postavši prvim čovjekom svoje države, Howard
nije bio promienio mjesto svog ranijeg ljetovanja - jeftini apartman na obali,
krajnje skromnoga izgleda i pokućstva. Howard je za vrieme svoga ljetovanja
provodio vrieme i dalje na mjestu gdje se kroz raniji život naviknuo dolaziti.
Svako jutro je odlazio sam kupiti kruh i mlieko i uzgred se zaustavljao
popričati sa starim prijateljima i poznanicima. Slično ponašanje bi se, u
hrvatskom slučaju, nesumnjivo pozitivno odrazilo na ozračje u odnosima naroda i
njegovih privriemenih predstavnika, u cilju postizanja zajedničke dobrobiti.
U poglavljima koji sliede izneseni su kratki
priedlogi uztroja zakonodavne i izvršne državne vlasti, koji bi se trebali primieniti
na Hrvatsku. Nastali su nakon ne osobito duge pretrage respektabilnih izvora i
nešto duljega razmišljanja i uzporedbi. U stvari dobiveni su razčlanbom
različitih svjetskih izkustava na području upravljanja državom. Ili još točnije
kao primjere sam uzeo države s dokazano visokom razinom razvitka demokracije,
ljudskih prava, gospodarstva i sveukupnoga djelovanja i stabilnosti. Ili najtočnije,
kao glavni i osnovni uzor izabrao sam Švicarsku.