Sriedištnji državni uredi su izum s kojim nije potrebito povećavati
broj ministarstava, a i dalje je moguće zadovoljavati ambicije glede ostvarenja
visokih državnih dužnostničkih položaja. S ovim uredima upravljaju državni
tajnici, a kako bi se mogućnosti ukruhiranja na visokim položajima povećale,
Vlada imenuje i zamjenike državnih tajnika, te glavne tajnike. Kako bi bilo
jasnije, Državnomu tajniku su u njegovu odgovornomu poslu najbliži suradnici
zamjenik državnoga tajnika i glavni tajnik, i svi zajedno spadaju u rang
državnih dužnostnika. Kako sadanja hrvatska vlast ima pet sriedištnjih državnih
ureda, Hrvatima je preostalo diviti se još petnaestorici državnih dužnostnika.
U cieloj toj
ukruharskoj zamisli barem ti uredi nisu proglašeni centralnima, nego sriedištnjima, što je ugodno iznenadjenje i
pokazatelj, kako tu i tamo još uviek znaju prevladati hrvatski nad srbskim
nazivima. Kako ne postoje državni uredi koji se nazivaju rubnima ili obodnima, pridjev
„sriedištnji“ je inače suvišan, jer je sasvim dostatan pridjev „državni“.
Na nesreću hrvatskih
poreznih obveznika nisu samo suvišni pridjevi nego i sami uredi. S druge strane
srećom, to je jednostavno rješivo, jer se sve to relativno lako dade racionalizirati
odnosno djelatnost tih ureda lako se može uklopiti u sustav od sedam
ministarstva. Za sada, za potrebe ove razčlanbe čini se prihvatljivim pridjev „središtnji“
zamieniti s pridjevom „suvišni“, pa bi puni naziv tih ureda bio Suvišni državni uredi, a takovi bi
nazivi bili čak puno precizniji od postojećih. O tomu će biti govora u
nastavku.