U državnomu uztroju
koji se predlaže kroz stranice ove knjige Sriedištnji
državni ured za šport je smješten unutar uztrojstva ministarstva obrane i
športa i tamo je opisan u kratkim crtama. Sama činjenica što se rieč šport
nalazi u naslovu ministarstva govori koliko je vriedno postojanje ovoga ureda.
Samo što se pri uztroju hrvatske izvršne vlasti dosljedno treba držati načela
kako ona djeluje jedino kroz nabrojenih sedam ministarstava i baš ni na koji
drugi način.
Šport odnosno
hrvatski vrhunski športaši zauzimaju visoko mjesto na ljestvici zaslužnih za
priznanje i obstanak hrvatske države. Tako je bilo od početaka, a traje i
danas. Najsnažniji primjer promičbe hrvatske države u svietu su nogometaši, ne
samo što su i kao pojedinci i kao članovi hrvatske vrste postignuli
nevjerojatne rezultate, nego i zbog činjenice što su ta svoja postignuća
ostvarili u najpopularnijemu svjetskom športu. Sliede ih po istomu kriteriju,
tenisači, pa skijaši, i t.d. Neki športovi su na žalost u medjuvriemenu krenuli
u drugomu smieru, pa su se umjesto promičbe Hrvatske po svietu uklopili u
promičbu jugoslavenskoga bratstva i jedinstva, sudjelujući u nekakovim nakaznim
„regionalnim“ natjecanjima. Sriedištnji državni ured za šport, pod vodstvom
„snježne kraljice“, najbolje hrvatske športašice svih vriemena, trebao bi se
pozabaviti s tim problemom i jednostavno izključiti hrvatske športaše iz tih
prikrivenih jugoslavenskih natjecanja. Voditeljica hrvatskoga športa je samim
vraćanjem rieči „šport“, umjesto „sport“, potvrdjuje svoju inače dobro znanu
hrvatsku crtu. Samo treba nastaviti dalje, pa na primjer promicati držanje ruke
na srcu za vrieme sviranja hrvatske himne, kako medju športašima
natjecateljima, tako i medju hrvatskim navijačima.
Kad su u pitanju momčadska
športska natjecanja znade se reći kako je napad najbolja obrana. Na državnoj
razini u mirnim vriemenima hrvatsko iskustvo pokazuje: šport je najbolja
obrana.