Postojeće ministarstvo
obrane će postojati i dalje, premda će biti prošireno s domobranstvom i s
uredom za šport, što će se odraziti i u nazivu (ministarstvo
obrane, domobranstva i športa). Na taj način će se hrvatska vojska bolje
uklopiti u obavljanje mirnodobskih zadaća i manje će obterećivati državni
proračun. Inače ima tu doista krcato prostora za poboljšanja na svim
područjima. Dovoljno je baciti pogled na Uredbu
o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva obrane (NN 2/17). Prvo što upada u oči
je broj zaposlenih u ministarstvu, kojih je više od tisuću i sto, što znači
kako na svakih petnaest vojnika dolazi jedan službenik ministarstva!
Jezik uredbe je mješavina svega i svačega, što se na primjer
vidi i iz uztrojstva u kojemu su uz uprave našli mjesto sektori, a uz odjele odsjeci.
Pravi hrvatski štilnici ovdje će morati obaviti velik posao. Još obsežniji
posao stoji pred onima koji su sposobni primjereno reorganizirati šumu oddjela,
uprava, službi i obveznih sektora. Tako
se, na primjer, o obranbenoj politiki razmišlja najprije na razini uprave, pa
na razini sektora, pa na razini službe i na koncu na razini odjela. Zgodno je
to prepisati iz Narodnih novina:
(2) Za obavljanje poslova Uprave za obrambenu politiku ustrojavaju
se:
8.1. Sektor za obrambenu politiku i planiranje
8.2. Sektor za međunarodnu sigurnost i
obrambenu suradnju.
(2) Za obavljanje poslova Sektora za
obrambenu politiku i planiranje ustrojavaju se:
8.1.1. Služba za obrambenu politiku
8.1.2. Služba za obrambeno planiranje.
(2) Za obavljanje poslova Službe za
obrambenu politiku ustrojavaju se:
8.1.1.1. Odjel za definiranje i
usklađivanje obrambene politike
8.1.1.2. Odjel za obrambene analize
Tako se u Hrvatskoj o obranbenoj politiki, ma što to značilo,
u biti razmišlja na čak sedam razina: na razini predsjednice, predsjednika
vlade, ministra obrane, uprave u ministarstvu obrane, sektora u toj upravi, službe u tomu sektoru i na koncu oddjela u toj službi! O obrani se sigurno
razmišlja i u tako zvanim tajnim službama. A u isto vrieme hrvatske granice su
propustne kao švicarski sir.
Pri prielazu u novi uztroj ministarstvo obrane morat će
prieći kroz ključnu preobrazbu – trebat će se konačno posvetiti nadzoru sustava
obrane hrvatskih granica i u tomu smislu pokrenuti hrvatsku vojsku. Obrana
hrvatskih granica u tako zvanim mirnodobskim uvjetima, jednako je značajna kao
i za vrieme rata. Sreća je što Hrvatska na ovomu području ne mora iztraživati i
tražiti optimalne načine zaštite hrvatskoga ozemlja. Učinkovit način smislili
su naši susjedi Magyari i samo treba preslikati i primieniti njihova izkustva.
Svaki nelegalni prielaz hrvatske granice je protuhrvatski čin i te pojave
hrvatska vojska, zajedno s hrvatskim redarstvom treba onemogućivati dosljedno i
primjereno oštro. Kako to sada nije tako, razvidno je kako će trebati
redefinirati zadaće ministarstva obrane i hrvatske vojske, što je posao po
razini vriednosti daleko iznad svih ostalih, ako Bog dade pa bude „političke
volje“ kako bi rekli pristaše i promicatelji novogovornih konstrukcija.
Obrana Hrvatske nije neki neodredjen pojam, ministarstvo
obrane nije mjesto za ukruhiranje, a Hrvatskoj vojski nisu osnovna svrha mimohodi!