Hrvatska svakako treba organizirati
glasovanje preko Medjumrežja. Svaki hrvatski državljanin treba dobiti token,
poput onih koje daju banke svojim klientima. Kako se o hrvatskoj istoznačnici
toga pojma nigdje ne može čuti, evo dva priedloga koje sam inače uklopio u svoj
hrvatsko srbski slovar: identnik ili
uztvrdnik. Bit će mi drago ako netko
smisli prikladniju rieč.
Kad se radi o glasovanju na referendumu svaki
birač, preciznije rečeno svaki identnik, može na jedno referendumsko pitanje
dati samo jedan odgovor i to „da“ ili „ne“. Isti mehanizam se primjenjuje i kod
glasovanja za saborske zastupnike ili pak na lokalnim izborima, gdje je glas
svakoga identnika ograničen na izbor jednoga pristupnika za svaku razinu
glasovanja.
Sigurno će biti prigovora na glasovanje preko
Medjumrežja. Takova su svjetska izkustva. Protivnicima takovoga načina
glasovanja su glavni argumenti nesigurnost i moguće manipulacije! Cieli
svjetski bankarski sustav i sve svjetske burze u podpunosti se oslanjaju na
elektroničke transakcije i Medjumrežje, a u isto vrieme se nalaze razlozi za
neuvodjenje u praksu u biti daleko jednostavnijega i puno manje osjetljivoga
sustava na području glasovanja!
Moguće manipulacije ili kradje daleko su
opasnije kad su u pitanju banke i burze, jer bi se tamo mogle dogoditi
neizpravljive pogrieške, kradje i štete. Kako dokazati gubitak novaca ili
dionica koje su odjednom izparile? Ako je na ovaj način ukraden novac iz banke,
a ne odkrije se kradljivac, onda je netko sigurno nepovratno na gubitku, ili
štediša, ili banka ili osiguravajuće družtvo, ili država. Ipak bankarstvo i
burze se bezpričuvno temelje na elektroničkim transakcijama. Svaki drugi
postupak je tu danas nezamisliv.
U uzporedbi s bankarskim i burzovnim sustavom,
medjumrežno glasovanje je puno jednostavnije i daleko manje opasno. U slučaju
spoznaje o kradji ili podvali, glasovanje se uviek može ponoviti, kao što je to
uostalom i do sad ne tako riedak slučaj. Ni burze ni banke od gradjana ne mogu
tražiti ponavljanje napravljenih transakcija, jer je to u podpunosti nemoguće
izvesti i jedine su im opcije višestruke i česte preslike i – redarstvo, koje
će pohvatati lupeže.
Protimba glasovanju putem strojeva na
glasačkim mjestima ili putem Medjumrežja je izuzetno snažna, pa se zbog toga,
na primjer, u Nizozemskoj moralo vratiti na glasovanje preko papirnatih
listića, nakon što je već bilo uvedeno elektroničko glasovanje.
Ipak prielazak na elektroničko glasovanje,
poglavito na glasovanje putem Medjumrežja je nezaustavljiv proces i sve je
snažniji sveukupni svjetski trend u tomu smjeru. Medjumrežni način glasovanja
je objektivno daleko najučinkovitiji, najbrži i najtočniji način i samo je
pitanje vriemena kad će biti uveden kao jedina mogućnost u cielomu svietu.
Osnovna protimba uvodjenju je na području
mogućih netočnosti, a u biti jedina opasnost je u mogućnosti dolazka sriedišta
za obradu rezultata glasovanja pod kontrolu neke terorističke ili svevlastne skupine.
Ali samovlade su se dogadjale i do sada i uviek se mogu dogoditi, bez obzira
glasuje li se preko papirića ili elektronski. Pri tomu je s glasovanjem preko
listića puno lakše manipulirati.
Preko Medjumrežja punoljetni hrvatski gradjani
će moći ne samo glasovati na referendumu, ili za vrieme izbora, nego i davati
svoje mišljenje i svoj glas u svezi baš svake promjene bilo kojega zakona, pa
bi na taj način pojam demokracije koji se za sada u biti rabi samo metaforično,
konačno ušao u stadij zbiljne primjene. Zašto Hrvatska u tomu pogledu ne bi
bila medju vodećim svjetskim državama,. Ta vodeća uloga bi nam bila na ponos,
kao što nam je sada, na primjer, na sramotu što smo u Europskoj zajednici
vodeća država po broju ministara. Za ovo pozitivno vodeće mjesto u primjeni
neposredne demokracije postoje svi preduvjeti, a naša država ne bi krenula u
sve to prva. U tomu smjeru već su pošle
baltičke države Estonija, Latvija i Litva, premda se cieloj stvari snažno,
žilavo i za sad djelomice uzpješno tomu opiru tamošnja politička izabraničtva.
Za razliku od baltičkih država, Švicarska je
u proces izravne demokracije krenula ranije, postupnije i – uzpješnije, pa je
tako u Švicarskoj već u uporabi polu izravni mehanizam odlučivanja i na
državnoj i na lokalnoj razini, a u
kantonu Appenzell je već uvedena podpuna izravna demokracija. U Appenzellu će
se sve dobro izpitati, i prilagodjivati prema maksimalnoj uzpješnosti, a onda
će u istomu smjeru krenuti ostali kantoni i ciela država. Na državnoj razini se
za sada u Švicarskoj provode referendumi barem četiri puta godišnje, i na
svatkomu referendumu se odlučuje o nizu pitanja. Istovremeno se održavaju još
brojniji referendumi na lokalnim razinama. Referendumi započinju subotom ujutro
i traju do nedjelje u podne, a rezultati se objavljuju neposriedno nakon toga,
istoga popodneva. Nitko si pri tomu ne uzima za pravo i pomisliti suprotstaviti
se referendumu kao takovomu ili, ne daj Bože, pokušati osporiti referendumske
rezultate. Državna administracija jednostavno maksimalno hitro primjenjuje
rezultate referenduma, odnosno ne primjenjuje ih ako oni znače zadržavanje
postojećega stanja. Zašto mi ne bismo i na području primjene demokracije, kao i
u organiziranju cieloga državnoga uztrojstva, pomno i pozorno pratili švicarska postignuća. Ništa nas ne spriečava podrobno razčlaniti i druga izkustva poput baltičkih
država ili Magyarske, a bilo bi najbolje kada bismo im se, uz njihovo
dopuštenje, pridružili u iztraživanju, pronalaženju i primjeni optimalnih
rješenja.
Referendum
je mehanizam najviše razine i dometa glede donošenja ili izmjena zakona i
propisa, ili pak ključnih, izuzetno značajnih odluka, kako na državnoj, tako i
na lokalnim razinama, jer je izravna demokracija po svojoj definiciji
nadredjena predstavničkoj demokraciji. I taj dosadanji vrhunac demokracije po
nekim svojim bitnim značajkama i formi sigurno vrlo brzo odlazi u poviest. Na
primjer, njegove prepoznatljive protege,
poput fizičkoga prikupljanja podpisa i vriemena koje je za to potrebito,
povjerenstva za njegovo provodjenje, brojenje listića i čekanje na rezultate,
postat će zastarjele i smiešne. Ipak, potreba za referendumom će se zadržati
jer je nuždno občuvati krajnju ozbiljnost kod donošenja za narod i državu
ključnih odluka
O
pitanjima na državnoj razini referendum može pokrenuti vlada ili Sabor, ili pak
zajedno najmanje pet osoba uz podpise ili medjumrežnu suglasnost najmanje
trideset tisuća birača unutar stotinu dana. Ako se putem referenduma želi
promieniti dio Ustava, onda je potrebito prikupiti stotinu tisuća stvarnih ili
virtualnih podpisa kroz 18 mjeseci.
Nakon
što je uzpješno prikupljen traženi broj podpisa, zbiljnih ili uz uporabu
medjumrežnoga uztvrdnika, vlada može referendumskomu pitanju suprotstaviti
svoju inačicu, od zadržavanja postojećega stanja do nekoga sriednjega riešenja.
Ako rezultat provedenoga referenduma zahtjeva promjenu u nekomu zakonu ili
Ustavu, tu promjenu Vlada odmah provodi u djelo, jer saborsko glasovanje više
nema smisla. Glasovanje na referendumu je hierarhijski iznad glasovanja u
Saboru.
Radi
racionalnosti istoga dana se može na referendumu glasovati o nekoliko
različitih tema, odnosno može se istovriemeno provesti nekoliko referenduma.
Radi daljnjega povećanja racionalnosti i ozbiljnosti referendumi se provode
četiri puta godišnje. Početak provodjenja referenduma je svake prve subote u
ožujku, lipnju, rujnu i prosincu. Glasovanje se prekida u nedjelju u podne, a
rezultati se objavljuju dva sata kasnije. To bi bio postupak po sadanjemu
švicarskomu modelu.
Predloženi
model za provodjenje referenduma moguće je primieniti odmah, a u njemu je
ugradjen prielaz prema podpunomu nestajanju fizičkoga prikupljanja podpisa i
brojenja zaokruženih listića
S
pojavom novih mogućnosti glasovanja preko Medjumrežja uloga referendumskoga
načina odlučivanja dobila je daleko veće mogućnosti i samo inercija i navike
stoje na putu podpunoga ukidanja predstavničkoga načina glasovanja, odnosno
nestajanja sabora i na državnoj i na lokalnim razinama. Vlada bi se pak
doslovce pretvorila u provoditelja odluka gradjana i trebala bi se s tim u
skladu nazvati nekako drugčije, na primjer Služba
ili Glavna državna služba. Tako bi
se zatvorio krug demokratskoga načina odlučivanja, koje je krenulo s izravnim
glasovanjem na grčkim trgovima, što se zbog nemogućnosti primjene takovoga
načina na razini veće brojnosti gradjana pretvorilo u predstavnički sustav, a
sad se evo vraćamo izravnomu glasovanju, ali ne uz uporabu usta i grla, nego uz
uporabu tipkovnice ili dodirnika. Hrvatskoj bi se silno izplatilo uključiti se
odmah u taj trend.
Sve u svemu uvodjenje glasovanja putem
Medjumrežja uz uporabu identnika, koji bi se automatski davao ili slao svakoj
osobi nekoliko dana prije njezine punoljetnosti i poništavao bi se s njezinom
smrću ili s gubitkom prava na glasovanje zbog nekih drugih uzroka, bez ikakove
sumnje je daleko najbolji, najbrži, najtočniji i najjeftiniji način glasovanja
koji danas stoji na razpolaganju, i sigurno će biti svuda uveden. Tehnologija
više razine uviek potisne onu zastarjelu, kao što su gramofonske ploče, a zatim
i magnetske vrpce nestale s pojavom CD-a, a sada nestaju i CD-i, ili kao što su
ravni zasloni nakon svoje pojave velikom brzinom postali dominantni i jedini,
kad su u pitanju gledanje dalekovidnice ili pristup računalima.
Hrvatska bi u opisanomu smjeru
uvodjenja izravne demokracije trebala krenuti odmah. Sve tehničke predpostavke postoje
već dugo.