Koliko god konkretni potezi koji donose
zapošljavanje i povećanje obće razine infrastrukture bili nuždni preduviet za
izlaz iz apatijskoga tunela, toliko se svi oni moraju s vriemenom početi
naslanjati na jasno definirane stratežke postavke, te jasno optimalno definiran
uztroj državne uprave. To bi bio posao spomenute „prve skupine“.
Hrvatska treba imati jasno definirane ciljeve,
s kojima bi morale bi biti sukladne sve odluke na zakonodavnoj ili na izvršnoj
razini. Ako pojedina odluka nije u s skladu s nekim od definiranih ciljeva,
vjerojatno nije dobro promišljena i treba od nje odustati ili, ako je već
donesena, treba je mienjati ili poništiti.
Radi jednostavnosti i lakšeg praćenja, mudro
je postaviti mali broj jasnih ciljeva. Sliedeći to načelo identificirana su
ukupno tri osnovna cilja. Dodatnom pomnom razčlanbom možda bi se mogao izkristalizirati
i još neki cilj, ili bi se pak ciljevi mogli definirati drugčije.
Prvi cilj:
Hrvatska
treba biti atraktivno mjesto za život pučanstva u skladu s Božjim i moralnim
načelima.
Drugi cilj:
Hrvatska
treba njegovati i razvijati nacionalne, gospodarske, kulturne, športske i druge
tradicije u cilju održanja i stvaranja svoga svekolikoga, za sviet u pozitivnom
smislu prepoznatljivoga identiteta i na taj način ostvarivati i održavati svoj
medjunarodni položaj i ugled.
Treći cilj:
Hrvatskom
narodu kao nositelju hrvatske državnosti treba osigurati predpostavke za
fizički obstanak. Nestajanjem hrvatskoga naroda nestala bi i Hrvatska kao
država. Našim potomcima treba omogućiti sigurnost u okrilju vlastite, a ne neke
tudje države.
Za ostvarenje navedenih ciljeva nuždno je osigurati odgovarajuće predpostavke. U nastavku je nabrojena
njih nekolicina redosliedom kako su mi padale na pamet. Sigurno su neke
preskočene, ali isto tako je vrlo vjerojatno, kako je ipak nabrojena
većina.
Podjimo dakle spomenutim spontanim
redosliedom.
Hrvatska treba biti primjer mjesta djelovanja
reda, pravde i dosljednosti.
Hrvatska mora imati fleksibilnu i mobilnu
upravu, koja omogućuje laganu
komunikaciju s gradjanima.
Hrvatska državna organizacija treba stajati na usluzi jednako svim hrvatskim
obiteljima i pojedincima u domovini i u izseljeničtvu.
Hrvatska treba biti uztrojena i vodjena u
cilju svekolike dobrobiti i napredka
hrvatskih obitelji i pojedinaca, na ponos i zadovoljstvo svih svojih
državljana.
Hrvatska država treba skrbiti o osiguranju
infrastrukturnih i drugih preduvjeta za
obstanak, razvitak i dobrobit hrvatskih obitelji i pojedinaca.
Zbog specifičnoga zemljopisnoga položaja i
uzimajući u obzir poviestne okolnosti osobitu pozornost Hrvatska treba posvećivati svojim rubnim područjima, koja, poput sriedišnjih
dielova, trebaju biti mjesta raznolikoga i atraktivnoga života i rada.
Strategija i provedba razvoja treba se
stvarati na razini ciele Hrvatske:
Dakle, treba izbjeći samo sriedištnje promišljanje strategije, jer na taj način
može doći do preskakanja problema, ali i pozitivnih tradicija i riešenja
nastalih u nekim hrvatskim područjima, a nepoznatima u drugima. Strategija
razvoja treba biti sinteza različitosti hrvatskih područja.
U svim područjima Hrvatske treba se spriečavati
stvaranje mentaliteta provincije. Treba urediti prepoznatljiva i atraktivna sriedišta, u kojima rade kreativni i
samostalni ljudi koji znaju skrbiti o svojemu kraju.
Svaki kraj Hrvatske treba postati dostatno gospodarski i tehnički moćan
za ostvarenje svojih ciljeva obstanka i razvoja. Ni jedno područje ne smije u
nedogled ostati ovisno o sriedstvima koje se razpodjeljuju iz državnoga proračuna.
Hrvatska treba izgraditi porezni sustav
osjetljiv na nejednak zemljopisni i prometni položaj svojih dielova. Poreznom
politikom i infrastrukturnim zahvatima, treba stimulirati obstanak i naseljavanje rubnih područja države.
Hrvatska mora imati ravnomjerno razporedjene infrastrukturne sadržaje po cielomu svojemu
području.
Hrvatski krajevi ne smiju biti poprište borbi
za vlast stranaka čije su sriedištnjice stotinama kilometara daleko. Na
izborima za organe lokalne vlasti, kao i za hrvatski državni sabor, hrvatske
regije moraju imati svoje pristupnike,
a ne samo one koje su po raznim načelima podobnosti ponudili ili odobrili stranački
prvaci u sriedištnjicama stranaka.
Hrvatski krajevi ne smiju biti samo mjesta
ponekih izpostava snažnih tvrdki.
Prihvatljiv i uravnotežen razvoj gospodarstva mora im osiguravati obstanak bez
obzira na ukupnu gospodarsku situaciju u državi.
Težkoće u kojima bi se pojedina hrvatska
regija mogla naći s obzirom na stanje na svjetskom tržištu ili neke druge
okolnosti, ne bi smjele bitno zahvatiti ostale regije. Medjutim, treba
njegovati načelo solidarnosti s
hrvatskim krajevima, koji su u nevolji. Sriedištnja vlast je mjerodavna za
organizaciju solidarne pomoći, a ako se neko područje nadje u objektivnim
dugoročnim problemima onda to sriedištnja vlast riešava prikladnim poreznim
instrumentima.
Pojedini krajevi i Hrvatska u cjelini trebaju
težiti prema prihvatljivomu i uravnoteženomu razvoju gospodarstva, vodeći računa
o zaštiti od mogućih potresa na domaćoj ili svjetskoj političkoj i gospodarskoj
sceni.
Trgovina,
bankarstvo, pomorstvo, obrtničtvo, ribarstvo, poljodjelstvo i, primjereno današnjim svjetskim
mogućnostima transfera tehnologije, proizvodnja koja ne zagadjuje okoliš,
trebaju biti osnovne odrednice. Turizam
treba biti prateća i dopunska djelatnost, koja osigurava iznimne
gospodarske domete, ali bez koje se život takodjer odvija na razini visokoga standarda.
Ipak razvoj gospodarstva prije svega treba prepustiti
tržištu. Ako se predhodno iznesena vizija ne ostvari, znači kako je kapital
sam pronašao još bolja riešenja.
Hrvatska mora biti mjesto slobodne primjene privatnoga poduzetničtva.
Državna i lokalna uprava trebaju stvoriti potrebite prostorne, ekološke i
porezne okvire i utjecati samo do te
mjere.
Hrvatska
treba pomagati mladim ljudima pri zasnivanju obitelji i podizanju djece. Obitelji trebaju biti nagradjene s unapried
definiranim novčanim nagradama koje se povećavaju za svako sliedeće diete. Populacijska politika je osnovni državni
prioritet.
Hrvatska treba osigurati dostatnu financijsku
moć za dugotrajnu skrb o svojim nemoćnim,
slabim ili bolestnim žiteljima.
Hrvatska treba osigurati prometnu povezanost svih svojih krajeva i sa svietom, morskim,
željezničkim, zračnim i cestovnim načinima. Davanjem koncesija ili uzimanjem
zajmova treba premostiti vrieme dok atraktivnost hrvatskoga gospodarskoga i
kulturnoga života sama po sebi doprinese umnožavanju prometnih veza.
Hrvatska mora postaviti fleksibilna životna, uravnotežena prostorna pravila,
primjerena svojim stoljetnim gradbenim tradicijama, značajkama prostora, občuvanju
plodnoga zemljišta i osiguranju dinamičnoga gospodarskoga razvitka.
Hrvatska mora občuvati i unapriediti razinu čistoće okoliša i na tomu planu uzpostaviti
najčvršće i najrigoroznije svjetske standarde.
Hrvatska mora osigurati standarde školovanja, koji u sebi sadrže stimuliranje mladih ljudi
na ostanak u rodnomu kraju.
Hrvatska mora imati u svojim tradicionalnim sriedištima
snažne kulturne ustanove, koje su u
stanju njegovati tradiciju izvorišta hrvatske kulture. Kultura ne smije ostati
bez svojih izvora.
Hrvatska treba imati športsku infrastrukturu, koja pripadnicima mladih generacija, ali i
cielomu pučanstvu, omogućuje izbor raznolikoga aktivnoga bavljenja športom. Množtvenost
bavljenja športom logično bi trebala proizvesti pojedine športaše i športske
momčadi visoke kakvoće, što bi športska natjecanja učinilo dodatno atraktivnim
za gledatelje.
Hrvatska se mora sustavno oslobadjati usadjenih navika iz vriemena
stranih vladara i utopijskih lažnih sustava i mjerila vriednosti.
Hrvatska mora biti mjesto u podpunosti
otvoreno za slobodno sučeljavanje
različitih mišljenja.
Hrvatska treba njegovati usavršivanje kulture dialoga i zaštite ljudske osobe od uvrieda i potvora.
Hrvatska treba njegovati dobre odnose sa svim svjetskim državama dobre volje,
uključujući tu i svoje susjede, ali pri tomu, izvlačeći mudrost iz poviestnih
izkustava, stalno biti sviestna svih opasnosti.
Hrvatska u svakomu trenutku treba imati pred očima strategiju svog
razvitka i dosljedno se nje pridržavati.
Predpostavke se kao uostalom i ciljevi mogu
dopuniti ili mienjati kroz dobronamiernu razpravu. Najbolje mjesto za razpravu
bio bi Sabor, ali iz razprave ne bi smjele biti izključene ni druge mjerodavne
ustanove. U stvari u razpravi bi mogao sudjelovati baš svatko komu je Hrvatska
na srdcu. Jedino bi razpravu trebalo vriemenski ograničiti, kako bi se ciljevi
i predpostavke mogli početi ostvarivati. Nakon glasovanja u Saboru i ciljevi i
predpostavke bi morali dobiti svoj odgovarajući zakonski ili pak ustavni okvir.