Zasnovan na utopijskomu načelu o mogućnosti izgradnje države u kojoj vlada podpuna jednakost i solidarnost medju ljudima, komunizam se bio vidno iztrošio. Zamisao se izrodila u silom nametnutu i održavanu službenu viziju o visokim postignućima komunističkih sustava. Snažni pak svjetski razvitak razmjene informacija, te povećanje mobilnosti i kontakata medju ljudima prisilili su i najortodoksnije komunističke vlastodršce na službenu reviziju stavova. U Jugoslaviji je izmišljeno takozvano samoupravljanje tvrdkama, u čemu su opet glavnu rieč vodili partijski poslušnici, u Kini je u kategoriju vriedećih poslovica dospjela i ona kako “nije bitno je li mačka crna ili biela, bitno je što lovi miševe”, u Sovjetskom Savezu su se pojavile promičbenice “glasnost” i “perestroika”. Bio je to opet pokušaj stvaranja “Potemkinovih sela”u obliku “komunizma (socijalizma) s ljudskim licem”, lagano pokretanje njihala u cilju stvaranja privida. Njihalo se pak nije zaustavilo nego se nastavilo gibati. Počela se naglo oslobadjati golema energija dugo potiskivanih ljudskih frustracija.
Ponovio se u poviesti dobro poznati scenarij. Različiti ljudi i različite skupine su u rušenju postojećega stanja vidjeli mogućnost ostvarenja svojih različitih ciljeva, pa se na kraju izpostavilo kako je jedini jasno definirani zajednički cilj promjena sama po sebi. Zašto je bila nuždna promjena? Zato jer postojeći sustav održava stanje koje ne zadovoljava. Želja za promjenom nezadovoljavajućega stanja, ako je nezadovoljstvo izuzetno veliko, često promjenu znade vidjeti kao svoj cilj. Nakon ostvarenja promjene doista dodje do kratkotrajnog osjećaja postizanja cilja. Medjutim problem je u rieči kratkotrajno. Jer ubrzo zatim dolazi do otriežnjenja.
Drugi, takodjer snažni cilj i motiv bilo je poboljšanje uvjeta života. Medjutim već ovaj cilj u sebi sadrži različita tumačenja. Za nekoga poboljšanje uvjeta života znači bolju prehranu, za nekoga udobnije stanovanje, za nekoga zaposlenje, za nekoga veću plaću. Neki sebi zamišljaju više turističkih putovanja, neki pak više novca i bolje provode. Moglo bi se tako dalje razčlanjivati. Poboljšanje uvjeta života neki vide u cestama i željezničkim prugama više razine kakvoće, neki u boljoj obskrbi s vodom ili s električnom energijom, neki u pouzdanijoj telekomunikacijskoj mreži, neki u većem broju dalekovidničkih kanala. Sliedeća skupina bi bila zadovoljna čistijim zrakom, morem i vodama, ulicama i parkovima bez papira i odpadaka, urednim pročeljima zgrada. Nekima poboljšanje znači obilje mogućnosti za bavljenje športom. Neki bi željeli bolju mrežu knjižnica i prikladnije školske ustanove. Neki poboljšanje života povezuju s više kulturnih priredbi, kazalištnih predstava, koncerata, s boljim kino dvoranama i raznovrstnijim izborom slikopisa. Neki ljudi prije svega žele osjećati slobodu govora, kretanja, komuniciranja, izražavanja, slobodu medija. Dakle sloboda im je sama po sebi vrhunski cilj.
U narodima koje poviestna zbilja nije milovala, tinjala je zamisao o potrebi nacionalnoga oslobodjenja. Idealni cilj je ostvariti državu u kojoj se do tad nedovoljno priznati narod osjeća kao svoj na svojemu. Živjeti u takovoj državi i biti svjestan postojanja takove države bio bi doista način bitnog poboljšanja uvjeta života.
Moglo bi se i dalje dugo razčlanjivati i nabrajati ciljeve poboljšanja ili boljitka. Inače samo spominjanje odredjenih ciljeva kao značajki pojedinih osoba ili skupina predstavlja veliko pojednostavljenje, jer gotovo nema čovjeka kojega bi se moglo povezati samo uz jedan od nabrojenih ciljeva. Gotovo svatko u sebi nosi kombinaciju različitih težnji, želja, nadanja. U normalnim uvjetima nije moguće za sve te kombinacije u većini osoba i skupina naći nešto zajedničko i jasno prepoznatljivo. U okolnostima kraja osamdesetih i početka devedesetih godina dvadesetog stoljeća u državama koje su pripadale komunističkom bloku, nacionalni zamišljaji, koji su bili najjače potiskivani, naglo su se oslobodili i prirodno se nametnuli kao vodeći cilj koji simbolizira težnju za promjenom i boljitkom.
Bez obzira na različitost u ciljevima, odnosno na različitost u intenzivnosti, osobnih, skupnih, nacionalnih, materialnih, umjetničkih, ili drugih ciljeva i sklonosti, ljude je moguće podieliti na dvije osnovne skupine. Prva skupina u kojoj se nalazi golema većina svoje ciljeve želi dostići pošteno i vodeći računa o drugim ljudima. Druga puno manja skupina svojim ciljevima teži bez skrupula i časti. Medjutim, i jedna i druga skupina želi promjene. Prva, jer promjene znače prigodu za postizanje boljitka, a druga jer promjene znače nestabilnost u kojoj nečastne metode lakše uzpievaju. Stvorila se tako neobična mogućnost zajedničke težnja postizanju istoga cilja kod poštenih ljudi i kriminalu sklonih osoba. Jasno je kako se takova simbioza ne može dugo održati, ali je razvidno moguća.
Hrvatska predočba nezavistnosti i slobode kroz svoju poviest prolazi trnovitim putovima traženja vlastitog obstanka i nalaženja uporišta u vrjemenu i prostoru. Od “stoljeća sedmog”, preko prvih hrvatskih država, dugotrajne razcjepkanosti hrvatskog narodnog korpusa, stranih vladara koji su priznavali hrvatski identitet, nezavisne sitne Dubrovačke republike, dugotrajne podpune porobljenosti pojedinih hrvatskih krajeva, ilirskog preporoda, utopijske jugoslavenske predočbe, nesretnoga, ali jedino mogućega izbora strane u drugom svjetskom ratu, do neprirodne pripadnosti propalomu komunističkom bloku, hrvatska predočba je prolazila doista kroz krajnje raznovrstna razdoblja, da bi se 1990. konačno oživotvorila kroz stvaranje ovodobne hrvatske države. Ovaj put nije to bila posljedica jednog od svjetskih ratova, nego se to dogodilo nakon relativno dugačkoga razdoblja mira u svietu. Ipak to ponovno materializiranje hrvatske predočbe u obliku hrvatske države dogodilo se tiekom velikoga svjetskoga političkoga potresa - pada komunističke ideologije u golemom Sovjetskom Savezu i u državama okupljenim oko njega. Kao i u razdobljima neposredno nakon završetka svjetskih ratova, i ovaj put se pojavila mogućnost definiranja novih granica i hrvatska predočba je našla u tomu procesu svoje mjesto. Dapače hrvatska predočba je dala svoj snažan prinos padu samovlastnoga i neproduktivnog komunizma, i što je izuzetno bitno, ovaj put se našla na pobjedničkoj strani.
Odpori pristaša umirućega sustava bili su veliki, ali snaga zahtjeva za promjenama bila je još puno veća, pa onima koji su pružali odpor i težili zadržavanju postojećega stanja nisu pomogle ni njihove prietnje, niti im je pomogla vojska koja je razpolagala s golemim količinama oružja, i konačno nije im pomogao ni teror kojim su se poslužili. Nisu im pomogla ni težka razaranja ni golemi broj ubojstava koje su počinili. Snaga koja je tražila promjene, u hrvatskoj predočbi je našla svoj jednostavni simbol, hrvatska predočba je u množtvenoj želji za promjenama našla svoju snagu. Nastala je tako pobjednička simbioza, koja je bila nezaustavljiva na putu ostvarenja svojih ciljeva.
Kojih ciljeva? Tu su se već u samomu početku bile pojavile dvojbe i nejasnoće, koje bi možda bile ugrozile spomenutu pobjedničku simbiozu ali su zagovaratelji promjena našli snažnoga saveznika u onima koji su se borili protiv promjena i branili su postojeće stanje! Njihova nepotrebita i bjesomučna agresivnost na neko je vrieme potisnule spomenute dvojbe i nejasnoće oko ciljeva.
Uztrojstvom države, postignućem mira te osnovne dvojbe su izišle na vidjelo. I ne samo to. Postale su ključne odrednice sadašnjosti i budućnosti hrvatske predočbe i hrvatske zbiljnosti. Koji je tomu razlog? Odgovor je jednostavan. U uzpostavi države napravljene su goleme pogrješke. Rezultati tih pogrješaka dodali su težinu na ionako objektivno težko breme razaranja, pogibelji, nesigurnosti i svekolikih gubitaka. I same objektivne težkoće bi sasvim sigurno dovele do izbijanja na površinu spomenutih dvojbi i razlika u ciljevima. Medjutim, gubitci izazvani neznanjem, nesposobnošću ali i namjernim zastranama na najvišoj razini vlasti, multiplicirale su pogubni učinak podjela. Podjele su pak same po sebi počele proizvoditi daljnje gubitke. Krug je na taj način zatvoren. Može li se otvoriti? Razčlanba provedena u nastavku trebala bi olakšati odgovor na ovo pitanje.