Izuzetno je licumjerno
naglašivati skrb za izseljene Hrvate i za Hrvate u Bosni i Hercegovini uz istovriemeno
ograničavanje mogućnosti ostvarenja prava njihovoga glasovanja kao hrvatskih
gradjana na izborima u Hrvatskoj, kroz drastično smanjenje broja mjesta gdje to
mogu učiniti. I kad su u pitanju njihova izborna prava u samoj Bosni i
Hercegovini, Hrvati su silno oštećeni, jer su tamo, suprotno njihovoj volji, uvedena
pravila po kojima hrvatske predstavnike mogu birati pripadnici drugih naroda. Kako
su Hrvati tamo u brojčano inferiornomu položaju, oni postupno ostaju bez svojih
predstavnika u tielima vlasti te države, u kojoj su na deklaracijskoj razini konstitutivni
narod. Nedavni izbori za tročlano
predsjedništvo Bosne ni Hercegovine to najbolje potvrdjuju. Dok su predstavnici
druga dva naroda izraz narodne izborne volje, Hrvate predstavlja čovjek koji
medju Hrvatima ima manje od 1% podpore!
Na opisanu činjenicu
hrvatska državna vlast reagira krajnje mlako, premda o Hrvatima izvan Hrvatske
skrbi čak 57 ukruha zaposlenih u Sriedišnjemu
državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Od tih
57 zaposlenih samo njih 5 ima zadaću skrbiti o Hrvatima u Bosni i
Hercegovini! Dakle manje od 9%! A na primjer čak njih 11 je zaposleno u tako
zvanomu glavnomu tajničtvu, gdje glavnomu
tajniku pomažu u obavljanju obćih, financijskih, informatičkih i
materialnih poslova. Kako ne bi bilo zabune, državni tajnik je nešto drugo i on ima svoj kabinet sa 7 zaposlenih!
Inače veze s
Hrvatima koji žive izvan Hrvatske izuzetno su bitne i potrebito ih je njegovati
i razvijati. Jedino što se, u obćemu hrvatskomu interesu, iz ranije nabrojenih
razloga i ta skrb treba ostvariti kroz jedno od sedam ministarstava, a uz to bi
se uz skrb o svojim plaćama, ta skupina zaposlenih trebala puno više baviti s problemima Hrvata u inozemstvu,
poglavito s težko ugroženim Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Umjesto
ograničivanja mogućnosti glasovanja, te bi mogućnosti trebalo proširiti, a slabo
definiranu i često kontradiktornu politiku trebaju zamieniti stavovi koji su
jasno i dosljedno čvrsto usmjereni prema podpori Hrvata izvan Hrvatske, što je
na odredjeni način blizkoznačnica s Hrvatima u Bosni i Hercegovini, jer, ruku
na srdce, jedino njima je ugrožen obstanak. U kratko: ograničenja i nebrigu bi
trebala zamieniti - skrb.
Prirodno mjesto za
obavljanje tih zadaća je Ministarstvo vanjskih poslova. Ako se pokaže kako u tomu ministarstvu nema
dostatno zaposlenih glede praćenja i riešavanja problema u svezi s Bosnom i
Hercegovinom, odnosno glede skrbi o bosansko hercegovačkim Hrvatima, možda bi
se ministarstvo moglo pojačati sa spomenutih 5 zaposlenika iz sadanjega Sriedištnjega
državnoga ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, a cieli taj ured – treba jednostavno
ukinuti!