Hrvatski državni sabor, koji je u svoj naziv
vratio pridjev „državni“, sastoji se od dva doma, županijskoga i zastupničkoga,
od kojih su oba jednaki po svojoj snagi, pa se tako izbjegava stvaranje nadmoći
kod odlučivanja u korist krajeva s većom gustoćom napučenosti.
Izbori za zastupnike su neposriedni. Nema
nikakovih stranačkih ili koalicijskih lista. Glasuje se samo za osobe.
Pristupnici izlaze na izbore samostalno ili
ih pak podupiru pojedine stranke ili koalicije.
Način izbora je preferencijalni, dakle već
nakon prvog kruga se sigurno znade tko je pobjednik, pa se na taj način
izbjegava skupo ponavljanje.
Izbori se održavaju svake četiri godine,
odnosno svake dvije godine za polovicu zastupnika svakoga doma, t.j. za svaku
drugu županiju i elektorat. Na taj način se osigurava kontinuitet rada Sabora.
Nakon izbora polovice zastupnika, njih u Saboru dočekuje polovica koja je tamo provela
već dvije godine. Popunjavaju se saborski odbori i rad se nastavlja.
Problem ovog sustava je samo njegov početak.
Naime, nakon prvih izbora koji su obavljeni za cieli Sabor, nakon prve dvije
godine potrebito je provesti izbore za polovicu zastupnika. Riešenje je u tomu
što se tada i samo tada iz klobuka izvlače elektorati odnosno županije, koji će
pripasti u polovicu koja izlazi na izbore.
Dakle u prvomu krugu primjene za polovicu
župana, zastupnika i kotarskih načelnika prvi mandat bi trajao samo dvije a za
polovicu 4 godine. Dakako isti ljudi bi mogli ponovno izići na izbore, jer u tomu smislu nema ograničenja.
U županijski dom ulazi po jedan zastupnik
(ili njegov zamjenik, u stvari župan ili dožupan) iz svake županije, a u
zastupnički dom po jedan zastupnik iz svakoga elektorata.
Dakle zastupnički dom ima 111 zastupnika, od
čega 101 zastupnik zastupa birače iz Hrvatske, a njih 10 zastupa hrvatske državljane
koji žive u inozemstvu. Ciela Hrvatska je podieljena na 101 elektorat s
odprilike jednakim brojem žitelja. Svaki elektorat daje jednoga zastupnika.
Dakle jedan zastupnik predstavlja odprilike 30.000 hrvatskih birača s
odredjenoga područja.
U izborima se suprotstavljaju samo pojedinci
i ne postoje nikakove stranačke liste. Stranke prirodno podržavaju svoje
pristupnike, ali izbornu pobjedu mogu ostvariti i oni pristupnici koji iza sebe
nemaju nikakovu stranačku podporu, ali su zato uvjerljivo snažniji u nastupu,
kvalificiraniji, pa i zgodniji od svojih protivnika. Za jedno zastupničko
mjesto može se natjecati bilo koji broj pristupnika. Kad se u nekomu elektoratu
pojavi kao pristupnik izuzetna i uočljivo vriedna osoba, može se dogoditi, kako
se takovom pojedincu baš nitko ne želi suprotstaviti, pa se na izborima može
pojaviti samo jedan pristupnik. Ako tako izabrani zastupnik kasnije u svojemu
djelovanju razočara svoje birače, na sliedećim izborima bi mu se po logici
stvari trebao suprotstaviti netko drugi, koji će u svojim predizbornim
nastupima imati prigodu uporabiti promašaje s kojima je raniji nedodirljivi
pristupnik u medjuvriemenu podbacio. Kojoj god stranci pripadao, ili pak bio
nezavistan, izabrani zastupnik u svojemu zastupničkom radu i te kako treba
voditi računa o željama, težnjama i stavovima birača iz svog elektorata, inače
će izgubiti sliedeće izbore.
U slučaju spriečenosti, bolesti ili smrti izabranoga
zastupnika ili pak ako zastupnik dade ostavku i prestane se baviti zastupničkim
poslom, u njegovomu elektoratu se održavaju prijevriemeni izbori.
Zastupnik je nakon izbora slobodan zastupati
interese stranke koja ga je podržavala, ali i promieniti stranku ili pak
nastupati samostalno. Nezavisni zastupnici se pak mogu priključiti nekoj od stranka
ili koalicija.
Zastupnički dom donosi i mienja zakone, te
izabire sudce.
Županijski dom ima 101 zastupnika. Svaku
županiju u Županijskom domu zastupa ili župan ili dožupan zavisno o njihovoj
razpoloživosti. Dakle nikad obojica. Jedna županija ima uviek najviše jedan
glas u ovomu domu. Župan i dožupan se biraju na neposriednim izborima u svakoj
županiji. Kao profesionalci župani i dožupani znaju precizno što se dogadja u
njihovim županijama i na saborskim sjednicama mogu najprikladnije zastupati
svoje područje.
Dakle u ovomu domu uobće ne bi bilo
profesionalnih saborskih zastupnika. Županijski dom razpravlja o zakonima koji
imaju utjecaj na rad lokalne uprave, te svoje mišljenje dostavlja Zastupničkom
domu. Županijski dom može i sam pokrenuti donošenje zakona ili promjenu zakona.
U slučaju spriečenosti, bolesti, smrti ili odustajanja od posla župana ili
dožupana u toj županiji se održavaju prijevriemeni izbori.
Svi zastupnici u Zastupničkomu domu Hrvatskoga
državnoga sabora za vrieme svoga saborskoga mandata su zaposleni u Hrvatskom
državnom saboru i ne smiju obavljati nikakovu drugu profesionalnu dužnost.
Zastupnički dom donosi i mienja zakone i
propise niže razine, a na priedlog vlade ili županijskoga doma. Kod promjena
ključnih zakona ili Ustava obvezno se razpisuje referendum.
Zastupnički dom može i sam pokrenuti donošenje
zakona ili promjenu zakona ili pokrenuti proces referenduma.
U slučaju sumnje u osobito težke pogrieške vlade
ili ministara zastupnički dom može razpravljati o njihovomu povjerenju, a ako
se sumnja pokaže utemeljenom može provesti postupak opoziva.
Oba saborska doma ponekad donose
odluke na zajedničkim sjednicama, u pravilu u svezi s pitanjima najviše razine,
poput izbora predsjednika vlade, članova vlade ili članova Ustavnoga suda.